Postoje podaci da se još u vrijeme Turske vladavine tačnije 1470. g. po prvi put spominje Vozuća pod Turskim imenom "Kurtkasaba" što u prijevodu na bosanski znači "Vučije naselje ili mjesto vukova". Naš narod je taj naziv promijenio u "Vukovine". Vukovine po tome što je u to vrijeme prostor Vozuće bio bogat prirodnim i životinjskim svijetom, bilo je mnogo divljači i vukova pa se zbog tog nazivalo Vukovine. U samom naselju Vozuća kao ima znatan broj različitih starina karakterističnih naziva, za koje se često vezuju i narodna predavanja. 1911. godine u Lukama (Hrge) nađeni su jedno koplje i bronzane narukvice,koji se sada nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Muzej je dobio i jedne bakarne narukvice sa Glavice među Krivajom i Kamenicom.

Sjeverozapadno od Vozuće je brdo Stog. Na jednom od njegovih vrhova je Grad ili Gradina. Po narodnom predanju, tu je bio grad Marije Terezije. Na kosi neposredno pod Gradom se nalazi mjesto Pazarište. Na osnovu toga moze se predpostaviti da je tu bilo podgrađe. Jedno drugo mjesto pod Stogom a blizu Pazarišta se zove Kahursko Gumno, a to ime upućuje na srednji vijek. Kad je Marija Terezija, priča se, bježala iz tog grada, onda je u jedan duboki vir u Krivaji bacila zlatan razboj. Taj se vir zove Duboki Vir ili Balukana (od turskog ,,balk-riba). Zapadno od Stoga je vis Gradac (845 m).

• 1890. - godine kroz Vukovine prolazi željeznička pruga koja spaja Zavidoviće i Olovo.

• 1892. - godine Vukovine zbog velikog željezničkog prometa mijenjaju ime u "Vozuća".

• 1963. - godine vlasti donose odluku o ukidanju te željezničke trase i gradi asfaltnu cestu od Zavidovića do Banovića odnosno Olova.